Primena Markovljevih procesa na problem širenja informacija u mrežama

Andrej Jakovljević

Mentor: Aleksandra Alorić

PDF

Procesi širenja predstavljaju jedne od osnovnih procesa koji postoje u složenim mrežama. Od ovakvih procesa, najbitniji su oni koji opisuju širenje informacija ili zaraze kroz sistem blizak nekom prirodnom sistemu. Cilj ovog rada je modelovanje propagacije određene informacije u mreži koja predstavlja veze između ljudi kako u stvarnom, tako i u virtuelnom svetu, na društvenim mrežama. Predloženi su modeli koji opisuju različite načine širenja informacija. Prvi opisuje širenje informacije koju dobijaju svi ljudi u kontaktu sa osobom istovremeno (širenje informacije na društvenoj mreži poput Twittera, objavama). Drugi se bavi širenjem inforamcija u kontaktu jedan-na-jedan, što bolje simulira kontakte u stvarnom sistemu, poput škole ili kancelarije. Rezultati simulacija pokazuju da parametri posle određenog vremena postaju konstantni, nezavisno od topologije mreže, što je u skladu sa literaturom. Predlaže se nova metoda kojom je moguće odrediti stepen povezanosti mreže u zavisnosti od toga kako se data mreža ponaša u odnosu na model posmatrajući za koje vrednosti koeficijenata informacija izumire. Na kraju, ispitivano je kako na ponašanje sistema utiče promena više parametara koji opisuju interakciju između ljudi, i rezultati se poklapaju sa analitičkim predviđanjima.