Evolucija populacije koja igra kooperativne igre

Milica Urošević i Nina Zdravković

Mentori: Aleksandra Alorić, Dušan Drobnjak

PDF

Među jedinkama u biološkim i socijalnim sistemima prisutna je saradnja, što na prvi pogled nije u skladu sa individualnom borbom za preživljavanje (koja podrazumeva izdaju drugih jedinki zbog lične benificije). Za istraživanje ove dileme o razvoju saradnje ili izdaje mogu se koristiti kooperativne igre. Najpoznatija od njih je zatvorenikova dilema, a pored nje u ovom radu su ispitane i igre lov na jelene, igra kukavica i igra harmonije. Cilj rada je ispitati da li i pod kojim uslovima saradnja postaje dominantna u populaciji, kao i koje startegije preovladavaju među saradnicima. Posmatrana je evolucija populacije jedinki koje igraju kooperativne igre. Evolucija je modelovana kroz tri koraka – selekciju, mutaciju i rekombinaciju. U velikom rasponu istraživanih parametara dolazi do uzajamne saradnje među jedinkama u populaciji, ali se njihove strategije razlikuju u tome kako reaguju na deo populacije koji je mutirao tokom evolucije. Mutacije su bitan parametar koji najviše utiče na to kako izgleda stabilno stanje. Sa porastom broja jedinki koji mutira javlja se više jedinki koje imaju izdajničke startegije. Kada manji broj jedinki mutira, strategije koje sarađuju su okruene saradnicima i zato su otpornije na pojavu izdajnika. To znači da saradnja nije sigurna opcija u sistemima koji se češće menjaju.